rotrose

da nešt malo nadrobim.

blah.
sluašm strokse koji me podjsećaaju na jedno od mučnih razdoblja. nekad davno. kao da je sada vrača sve mirise u zraku toplinu zelenu travu i mirnu večernju atmosferu ljuljanja na ljuljačkama i puhanja balona gore na rockiću.
sve dođe ode prođe ništa nije za stalno, sjetih se mučnih kao očaravajućih zbog opijenosti ondašnjom kvazi depresijom.
tako to uvijek bude.
sve dođe ode, budemo slabi pa jači i najjači. postajemo nedodirljivi u svom tom neobuzdanom strahu i nepovjerenju i ostaje samo frustracija i pitanje zašto uvijek ja..dok se to nekoj bezličnoj glupači, kurvi i kuji ne događa.
i jenda je takva divna i krasna dok se tebi pripisuju njezini epiteti.
čudno je to.
mrzim ih sve.
jaki, jači, najjači , nedodirljivi prožeti frustracijom koju uopće ne bi trebali imati.jebemu i sve.
kreten prokletnik egocentrik.
naravno da sam ja kriva za sve uvijek stalno. cici mici slatko malo ubogo kako sam samo mogla reagirat na to da me gazi.
nisu mi jasni ljudi koji prvo ne preispitaju svoje postupke prije nego dignu glas, mišljenje, riječ protiv nekog drugog.
jebemu. rekla je neki dan draga kako bi uzela katanu i posjekla ga u komadiće.
joooj mrzim ga ljuta sam htjela bi mu toliko toga reć ne samo radi sebe nego i radi njega i njegove gluposti i budućih događaja i života i svega. al ne želim nit neću jer čekam najpovoljniji trenutak kada će biti najviše da tresne što dublje kada to najmanje ne očekuje.
tako mu i treba.
čudim se njegovoj drskosti, uobraženosti, samo dovoljnosti, uzimanja prava na postupke mišljenja tumačenja vrijednosti.
jooj ljuta sam.
čekam dan kada će sve to fino doći na naplatu. someday, someday.

sutra se nalazimo.
nadam se.
s njim se nikad ne zna.
uvijek ostaje pitanje:
-dal ga boli kurac?
-dal mu je bed zbog sranja s njom?
-dal mu je bed zbog ukupnog rezultata?

jebemu, ne vjerujem da još uvijek razbijam glavu s takvim glupim pitanjima.
zašto,zašto,zašto

govno je iako sam općenito happy rasoloženja u zadnje vrijeme.
hodam cestom slušammjuzik i smješkam se. krasno je to.
al me živciraju neke stvari.
kao ne bi trebale al me živciraju.
živcira me moja kvazi d best frendica koja nikako da shvati da intenzivno druženje s mojim bivšim i nije toliko kvalitetno za moje živce. nije da sam luda ili da bi je ubila zbog toga al jebeno smeta. koji kurac imaš s njim putovat u neku pizdu materinu. jebenu.
iritantno je i teško bit kul i pravit se da je sve okej. jer me to u biti ne bi trebalo smetat. al me smeta. a znam da ako prigovorim da će se okrenut na to da se nemam pravo javljat ili da brijem ili ne znam kaj već.
i jebe me u mozak kaj mi se vraća sve opet. sanjam pizdarije i jebe me to u mozak. u kurac.
neka više prođe.
želim da s eon vrati a to nikako da se dogodi. iako ne znam koja korist od toga s obzirom da znam da g aneću ulovit nigdje osim možd anegdje vani ako se potrudim.a stvarno mi fali. mislim da sam mu već i naporna, zovem svaka dva dana da vidim gdje je.
mrzi ženu koja mu se uvaljuje koju ni ja ne volim. to mi se sviđa.
možd aipak bude nešto od njega :)

bojim se petka jer ne znam kak će gospodin velika faca reagirat na mene s obrzirom na onu pouku(tip se pobere s nekom prosječnom ženom i da vsima do znanja da se idu jebat a ja pijana mu pošaljem upit ' a zašto ti uvijek jebeš gadne žene? hahahahahas..bilo mi je zabavno tada, ako ništa drugo). a u krajnjem slučaju boli me kurac ko da mi je stalo do toga kaj on misli o meni. jebe mi se. uostalom i on zna bit kreten , pa mogu i ja.
valjda.

ne da mi se više stalno moram pazit na nešto nekog neki kurac e pa jebe mi se za sve.
ovo je dobar korak. jedna od dobrih novih odluka u 2007. iako nisam napravila nikakve još. inače obično na silvestrovo sjednem s frendicom na kavu pa otvorimo stare papiriće zbrojimo koliko smo odluka ostvarile pa napišemo nove. ove godine nismo. nisam ni pogledala papirić.
ko ga jebe. TKO JEBE 2006. u biti nije ništa dobro donijela. ništa kvalitetno. ništa. goli kurac. bit će još jedna od onih koje ću se prisjećat po nekom događaju, tipa festivalu pa ću se uspjet prisjetit svega ostalog.ah.
bilo bi dobro da godina bude takva kakav je bio doček. mislim da mi je ovo bio najbolji doček ikada. nije bio savršen, al poanta savršenosti je i tako u nesavršenosti. otišla sam kod novog famoznog njega popit piće u prolazu a na kraju se to odužilo do 4 sata ujutro.družilo nas se troje, djevojka, on i ja..ja malo po strani doduše. pasala mi je više ona nego on, ruku na srce. to je ono što mi je ninočka rekla, nećeš se ti dat tipovima još neko vrijeme. bili su jako slatki..kad sam konačno stavila svu robicu na sebe i došla se pozdravit (čekao me drugi tulum)..onda su se slatkići zamotali u moj šal i rekli da nejdem nigdje..i da me puste moram se ljubit s njima. on je dobio pusu u obraz a ona dvije ili tri u usta. bilo je zabavno.
u 4 sam se konačno dovukla na the tulum na kojem sam u biti trebala biti od početka. i tamo su skoro svi spavali. party je trajao u kuhinji. uz liniju. mjuzik. moj mjuzik. onaj koji volim. draga i ja smo se bacile na razbacivanje. plesale do zore. 3 sata plesanja. fantastično. i onda shvatih da nema mjesta za mene. previše je ljudi došlo, a nisam joj mogla dopustiti da spava na podu, pa sam nabacila put pod noge i vratila se njima. stigla na alice in chains party. i tamo je bilo lagano uspavano. ona me pokrila dekicom, primila moje ruke da ih ugrije a ja sam izvalila svoje umorne nožice na tabure. gledali unplugged uz njegov paralelni akustik performans na gitari. već se opako danilo. zora svitala. pospremili kuću, ubacili se u auto. i za tren sam bila doma u svom krevetcu. fantastično. dobila sam sve što sam poželjela.
i sada mozgam što da radim. moram promijenit neke stvari. puno stvari. iako sambaš sretna zadnjih desetak dana. ništa loše se nije dogodilo. al moramnaći neki smisao. mislim da ću se bacit na posao vezan uz faksa. ne znam. vidjet ću. moram se naći sa tinom, zbrojiti stare i napisati nove odluke. trebala sam danas al sam opako prespavala. tipkala sam se bila s njim do jutra. jao.

jedan brzinski.

sjebana sam. ne znam kaj hoću, kaj ću i tak dalje. sve se više preispitujem da je to to sa dragim, da zašto je on uopće moj dragi kad ja nemam potrebu vidjet ga. mislim meni je strašno drago kad ga vidim, al ne čeznem za tim. sad bi trebala ić kod njega za vikend al to je sve nekako..onak, kaj ću ja tam..to nije nekak normalno.
a nije da imam nekog tko mi je draži, nit nemam te osjećaje sa njim (iz prošlog posta) više, s kojim sam to svo ovo vrijeme imala.
baš me pere to neko ništavilo, u kurcu je.
idem sad na kafu sa frendicom s kojom sam si ful bliska već 8 godina i koja se sad kao zaručila. za nekog lika iz rijeke kojeg zna prek neta, i zajedno su neko ful kratko vrijeme. koja debilana. i sad se od mene očekuje da ja to ozbiljno shvatim. ma ne znam.

dajte mi recite dal je normalno da se tipu,kojem si kao frendica (tip iz prošlog posta, situacija iz prošlog posta, legendarni d, tko ga se sjeća od prije) tj. imali ste svašta al on frendovima tvrdi da si mu samo frendica, digne kurac dok se grlite..a?

danas mi je bio kaos dan. po pitanju turbulencija u želucu. nisam htjela da je tako, mrzim to. kunem se.
nisam ja neka kurva. kako kažu.
veza je svetinja. meni barem. ljudi se začuđuju kad to čuju od mene.
ako sam s nekim onda želim bit samo s njim. što podrazumijeva da ne želim da mi se itko mota po glavi. ne želim nervozu kad nekog vidim. ne želim onu pomisao..jednog dana..imat ću nešto s tim (nekim drugim) likom. ne želim.
a upravo mi se danas to dogodilo.
i to dvaput.
jao meni. katastrofe.
al opet odoljela sam iskušenjima i vratila se tamo gdje sam znala gdje je on. možda sam ipak jaka. možda me ipak on i čini dovoljno jakom. nakon svih tih godina.
ne znam.
živcira me.

gnjilim doma. to je onak kad se osjećate onak bljak. završio je faks, popili ste kavu ( prvu, iako nakon svega), došli doma, najeli se, legli u krevet, pozabavili se sobom da lakše zaspite i - ne zaspali. i onda ste onak bljak, ne znate kaj bi, dal da kuhate kavu, tuširate se, vodite male prljave razgovore preko telefona,ili nešto treće.
leće mi se magle i imam onaj odvratni okus cigareta u ustima.bljak.
moram prestat pušit.
svi prestajemo pušit pa krademo cigarete jedinoj osobi koja još kao puši. a ona šizi. pušimo fino, bijeli marlboro (zašto se to čita malboro kad ima to još jedno r koje nitko ne izgovara, uvijek me zanimalo. ili zašto ga jednostavno ne izbace kada je već tako).
i dalje mi je u glavi onaj odvratan prizor podguzične zone. smršavila sam kilu. još dvije i bit ću skoro kao ona stara ja. bolesna sam. on je kriv.
kašljem i šmrcam. totalno trešam.
razmišljah o trešu same svoje pojave, danas dok se vračah busom sa faksa.
u sredini busa, balansirajući čitanje ella (ne pitajte me zašto, ni samam ne znam), veliki kofer mapu među nogama (koji se zabija u ona rebrasta sranja kada autobus krivuda ulicama) , čuvanje torbe da netko slučajno ne ukrade moju žiro karticu (jer to jedino i vrijedi u cijeloj torbi) i sebe naravno. i uz to imam svoje osajris šuze totalno blatne od ribnjaka u subotu, rozu košuljicu prožetu srebrnim nitima, improviziranu maramu preko glave (shvatih tek u bircu da mi je kosa premasna) petrolej boje i slušam down nolu (stoner metal) na najjačem. mislim da nadasve barnim svoj net nadimak (poštreš).
i sad bi se kao trebala spremat za van. ludnica večer. frned ima konc u čvari (standardno mjesto) a i stankec je najavio svoj film u esceju. na kojem bi se trebala pojavit jer je stankec jako ljut na mene, inače kao.i sad izbalansiraj sve to.
pokušavam kao isfurat neki novi imiđ, ekstra slati jer moj dragi nema nikakav ukus ( sviđa mu se jeljenja veljača pobogu, idiota bezukusnog) pa tek toliko da provociram malo. i tako mu još par dana ne namjeravam dat.
vraže jedan, rekao bi mi jedan moj stari vrag.
tako im i treba.
hihihi.

kaj nisam ovako dugo pisala. al ništa se više ne događa.
čula sam se sa d-om danas.baš se požalio kako se dugo nismo vidjeli..kaj, obiteljski život, upitao je. eto čovjek zna. ili ne.
ma ne znam.samo sam eto tako, mirnija, doma sjedim pred kompom i skupljam kile :D...
shvatila sam da konačno prelazim u onu, wonnabe nimfomanka, fazu. samo što nemamo vremena. to je problem. kud smo se našli mi, svatko sa drugog kraja grada.
mogla sam si nać nekog iz rijeke, došlo bi (skoro) na isto.
jao, rijeka. još malo, samo da ova kiša malo prođe. i dođe sunce.

gotovo sam sigurna da svaka žena u svome životu ima nekog fatalnog tipa. koji blijedi sa vremenom i s obzirom na trenutne životne situacije. ili ga sasvim zakopate. pa ga otkopate kada dođe vrijeme. ili ga nikada više ne otkopate i prestane bit fatalan.
oni koji me dugo prate znaju sve o tome. o mome fatalnome tipu.
zakopala sam ga totalno. uopće mi se ne da imat išta s njim. ikakav kontakt. provodit ikakovo vrijeme s njim.
iako je on to neko vrijeme nastojao, uporno odbijah njegove pozive za druženja. i sad je onak hladno sve skupa. i ja sretna.
al moj dragi nije. naravno. i ne mogu ga uvjerit nikako da nema razloga za ikakvu zabrinutost.
po njegovom ja sam i dalje luda za tim likom. što si je kao i u petak potvrdio. pokačili smo se oko pizdarije, kao meni nije stalo i to, pa sam izvukla očito krivu kartu. premda sam trebala umjesto s njim u čvari na panku bit kod frenda gdje bi bio i d. (kvazi fatalni) , rekoh mu eto kako sam mogla biti tamo al svejedno mi je očito više stalo do njega , pa sam s njim na nečemu što mi i nije toliko po volji.
i naravno sjebala sam. umjesto da je to shvatio kao neki kompliment, što je to trebalo i biti, on je to shvatio, kao patim za tim likom jer sam njega izvukla.
a uostalom naravno da sam njega izvukla s obzirom da je na njega najviše osjetljiv, a uostalom taj lik mi se vuče kroz zadnje 3 godine života, naravno da mi prvi pada na pamet, kad trebam izvuć nekog drugog.
zapravo ne trebam ikoga izvlačit, al moj glupi jezik nema veze sa mozgom.
a i takve njegove izjave mi samo rade zlo jer me tjeraju da analiziram i kopam po nečemu što sam odavno zatvorila. dal ima još nečega. nikakve koristi od tog pitanja, pobogu.
i sad nakon sve te analize, došla sam do par verzija odgovora, dal zašto kako.
meni ne fali taj lik, al mi fale osjećaji koje sam imala uz njega. u biti frustrira me. frustrira me to što sam još i sa tipovima prije izgubila taj osjećaj zaljubljenosti , leptirića, entuzijazma i poleta. on je nažalost zadnji s kim sam to imala. prije puno vremena. to me strašno bedira sa dragim, to što sam bila pre luda dok ga nisam dobila. i ne znam što se dogodilo. mislim da je to posljedica svih onih debila koji su me sjebali i odjebali u zadnjih par godina. i sad me valjda strah. pa se ne dam. ne znam.
fale mi ti neki osjećaji, jednostavno. jer želim da to bude savršeno. jao. al jednostavno toga nema. i nije da je on prvi s kojim je tako.
ili mi se taj lik još i dalje sviđa. al zašto odjebavam vrijeme i mjesta gdje mogu provodit vrijeme s njim? i nije da se moram prisiljavat da ih odbijam.
ne znam. bedira me. i frustrira.
ne znam kaj da sa dragim napravim, kako da mu dokažem.
joj.

ukratko, nervozna sam. nisam živčana. samo bi htjela zapalit. a stari je budan,gleda tv. pa nemrem nigdje. ni pušit u sobi, ni otić na balkon, ni otić van.
gladna sam, zato bi i zapalila. na dijeti sam. i kile frustrirajuće nejdu dole. vjerovatno su se nakupile jer sam prestala pušit, tj. smanjila. ironično.
njega smeta moja bušica.moj poznati trbuščić. od svih ljudi na svijetu kojima je baš zakon, on je baš morao biti onaj jedan jedini kojem se to ne sviđa. znam zašto je to tako.
to je ona prtljaga koju podsvjesno vučemo za sobom. njegova mršava šminkerica od bivše, bila je prava premija po pitanju izgleda, rekao mi je jednom. naravno,sasvim netaktično.
u biti je poanta cijele priče bila u tome da voli mene kao takvu zbog moje osobnosti i svega. al opet.ta tona genijalno izgledajući ženski iz njegove prošlosti duboko mi se urezala u mozak. kao ja nisam toliko zgodna kao one al se super kužimo.
i onda bejb šizi kad ja šizim oko toga. jer ja nisam njegova najzgodnija cura, al sam najbolja. super. znam da je to u biti kompliment, al opet, to su riječi dodatnog nezadovoljstva spremnog da vam uđe u svaku poru i stvori sjeme nesigurnosti u svakom budućem trenutku naše veze.
i sada, jest da je razdoblje moje najviše kilaže ikad, pitam se dal uopće želim skinut te kile il ih dodatno nagomilat kao rezultat čistog, nadasve meni karakterističnog, inata. zapravo, da to bolje postavim, kada ovako već stvari stoje, iz inata, ni ne bi skinula kile, ne bi se depilirala, frizirala, lakirala nokte, čupala obrve i oblaćila neku kvazi seksi odjeću da njemu budem najs. koja je korist toga svega onda?
koja je ikada korist od toga? od toga što žene pokušavaju izgledat što bolje, satima stoje pred špiglom, oblaće puš apove, dekoltee, minjake, samostojeće čarape...friziraju se i šminkaju satima...za što?
za jednonoći seks. za nekog kretena i debila koji će ti gledat u sise (ako ih imaš) ili u guzicu.uh.